
Na samom ulazu u Vinarce, jedno od najvećih naseljenih mesta u okolini Leskovca, na desnoj strani obale reke Jablanice, prostire se
deponija smeća u dužini od više od jednog kilometra.

Ova divlja deponija, na kojoj dominira plastičan otpad, u vidu kesa i flaša, postoji već decenijama. Iako je proteklih godina organizovano čišćena i uklanjana dvadesetak puta, stiče se utisak da je veća nego ikada, a formirana je i nova, nešto manja, koja se uočava kada se pređe most, odmah pored praznog kontejnera.

“Više puta smo inicirali čišćenje deponije na ulazu u Vinarce i odavde je odvezeno nekoliko tona smeća, u saradnji sa Odeljenjem za zaštitu životne sredine, Javnim preduzećem “Komunalac”, kompanijom PWW i Odeljenjem komunalne milicije. Međutim, problem izgleda da je nerešiv, jer ono na šta ukazujem uvek, na svest građana koji ovde žive i koji sve ovo rade, očigledno ne daje efekta. Nastavićemo da se borimo da naružen ulaz u naše
mesto bude promenjen”, rekao je za Portal TV Leskovac Nikola Stanimirović, zamenik predsednika Saveta MZ Vinarce i odbornik u skupštini Grada.

Svest o očuvanju životne sredine treba da bude ključno rešenje
Naš sagovornik naglašava odličnu saradnju predtavnika Saveta ove mesne zajednice sa Odeljenjem za zaštitu životne sredine.
„Njihove vikend akcije čišćenja divljih deponija organizovane su više puta upravo ovde. Kada god ih pozovemo, oni se odazovu. Deponija je višedecenijski problem, ali trudimo se da je što češće i više čistimo. Mislim da nije rešenje da se postavlja video nadzor na ovom mestu, smatram da kod ljudi treba da preovlada svest i savest da ne uništavaju sredinu i ne prave ovo ruglo. Međutim, ako se to rešenje sa video nadzorom na drugim očišćenim deponijama pokaže kao pozitivno, mi ćemo tražiti i za našu. U razgovoru sa nadležnima dobio sam uveravanja da će ova naša i deponija u naselju “Slavko Zlatanović”, kao dve najveće, biti očišćene i sanirane. Nemam saznanja ko ovo radi. U ovom delu mahom živi romsko stanovništvo, a oni tvrde da poljoprivrednici koji tu prolaze do svojih njiva bacaju smeće. Međutim, poljoprivrednici tvrde da oni to ne rade. Ne mogu da tvrdim ko je, ali je očigledno da se kontinuirano to radi, nažalost.
Samo prošle godine, ova deponija je čišćena tri, četiri puta, ali se ništa nije promenilo. Bez obzira što bi kažnjavanje počinilaca možda bilo jedno od rešenja, nisam za tu meru. I dalje apelujem na savest svih koji ovde žive da prekinu sa ovom ružnom praksom i čuvaju životnu sredinu, koja nam je trenutno ugrožena ogromnom količinom, pre svega, plastičnih kesa”, rekao je Nikola Stanimirović, zamenik predsednika Saveta MZ Vinarce.

Deponija u Vinarcu čišćena 19 puta do
sada
Odeljenje za zaštitu životne sredine Gradske uprave grada Leskovac je u saradnji sa JKP „Komunalac“ Leskovac, kompanijom PWW Leskovac i Odeljenjem komunalne milicije, počev od 2013. godine, izvršilo ukupno 19 čišćenja lokacije u naseljenom mestu Vinarce,
na potezu pored reke.
„Tom prilikom uklonjeno je ukupno 372 tone različitih vrsta otpada. Istovremeno, Odeljenje za zaštitu životne sredine kontinuirano apeluje na građane da se uzdrže od nesavesnog odlaganja otpada i da isti odlažu na za to predviđena mesta. Apeli se upućuju putem saopštenja, medija, zvanične internet stranice i društvenih mreža, kao i kroz saradnju sa mesnim zajednicama i nadležnim službama. Posebno se ukazuje na značaj očuvanja životne sredine, zaštite vodotokova i sprečavanja stvaranja divljih deponija, kao i na mogućnost sankcionisanja nesavesnih pojedinaca u skladu sa zakonom”, rekla je šefica Odeljenja za zaštitu životne sredine GU Grada Leskovca, Jelena Trajković.

Zavod za javno zdravlje u Leskovcu ne
poseduje podatke o uticaju zagađenja na
životnu sredinu
Zavod za javno zdravlje Leskovac, prema informacijama koje smo dobili, ne poseduje podatke o statusu zagađenosti priobalja, broju divljih deponija, izvoru zagadjivača, divljih kanalizacionih priključaka u vodotoke i kvaliteta površinskih voda reka, Veternice, Jablanice, Vlasine i Južne Morave. Takođe, ova ustanova ne poseduje podatke o uticaju zagađenosti priobalja na zdravlje ljudi, niti postoji studija na teritoriji Jablaničkog okruga na osnovu koje bi se mogao doneti zaključak o stepenu uticaja zagađenosti priobalja na biosferu, pa i zdravlje ljudi.
Jedan od opasnijih otpada na deponijama je upravo plastika
“Divlje deponije ne samo što predstvaljaju
ekološki problem, nego i zdravstveni po ljude, diverzitet i uopšte životinjski svet. Sama divlja deponija je kancer ljudskog društva i u dobro organizovanim sistemima one skoro da ne postoje. Deponije predstavljaju problem za zemljište, podzemne vode ali i vazduh. Kada
se otpad raspada o formira iscedak i
prodire duboko u podzemne vode, ali i u
reke, a iz reka se navodnjavaju poljoprivredne površine.

Vazduh takođe može da bude kontamiran usled različitih toksičnih meterijala sa deponije. Tu prolaze životinje, insekti, onda neminovno prenose infektivne bolesti. Deponije su stvarna kancer rana ljudskog društva. Jedan od opasnijih otpada je plastika, na koju smo svi upućeni i za koju rešenje ne postoji. Jedini način da se smanji otpad od plastike je prisiliti proizvođače da je sami recikliraju, iako je to gotovo nemoguće, jer se u njenu proizvodnju stavljaju aditivi,
tako da je ona otporna zbog toga. Plastičnim flašama i kesama, čija je potrošnja ogromna, vek razgradnje je ogroman. Kesama treba oko sto, a pet amblaži do hiljadu godina da se razgrade. Plastična ambalaža nije biorazgradiva, a najopasnije je da se razlaže do nano čestica, koje su nevidljive golim okom”, kaže Marija Tasić, redovni profesor Tehnološkog fakulteta, modul za ekološko inženjerstvo.
Profesorka Tasić napominje da je neophodno raditi na osvešćivanju ljudi, uključivanju mladih u ekološke akcije, kao i dobro upravljanje otpadom.
U Srbiji postoji aplikacija “Prijavi deponiju”, tako da građani mogu da slikaju, pošalju koordinate, a onda bi trebalo inspekcijska služba da sankcioniše počinioce, smatra ona.
“Nedostatak jakih zakona koji bi regulisali da se naplaćuju visoke kazne bio bi način da se spreči stvaranje deponija”, kaže profesorka Marija Tasić.
Ovaj sadržaj deo je projekta koji je sufinansirao Grad Leskovac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva