Praznik rada obeležava se 1. maja širom sveta kao simbol zalaganja za pravedniji i bolji položaj radnika, solidarnosti sa onima čija su prava ugrožena, kao i suprotstavljanja eksploatacji i nepravdi uopšte.

Kao Međunarodni praznik rada, Prvi maj ustanovljen je u znak sećanja na 1. maj 1886. godine, kada je u Čikagu, u Sjedinjenim Američkim Državama, više desetina hiljada radnika protestovalo zahtevajući pravednije i povoljnije uslove rada.
Protesti i generalni štrajk, na koje je odgovoreno represijom, između ostalog su sadržali zahtev za uvođenje osmočasovnog radnog vremena, oličen u paroli „tri osmice“ – osam sati rada, osam sati odmora i osam sati slobodnog vremena.
Višednevni protesti u Čikagu 1886. godine započeli su 1. maja, a do najoštrijih sukoba došlo je narednih dana, posebno 4. i 5. maja, kada su se nemiri proširili i van grada.
Najmanje šest osoba je ubijeno, a oko 50 ranjeno, nakon čega su usledila masovna hapšenja. Više radničkih vođa osuđeno je na smrt, dok su trojica dobila višegodišnje kazne zatvora.
Procenjuje se da je tih dana 1886. godine u Čikagu protestovalo oko 40.000 radnika.
U znak sećanja na ove velike manifestacije i odlučnu borbu sa brojnim žrtvama, tokom Osnivačkog kongresa Druge internacionale, održanog jula 1889. godine u Parizu, povodom stogodišnjice pada Bastilje, doneta je odluka da se 1. maj ubuduće obeležava kao Međunarodni praznik rada.
Dogovoreno je da se ovaj dan obeležava masovnim okupljanjima i manifestacijama, od demonstracija do prigodnih skupova, kao vid sećanja i opomene.
Na Drugom kongresu, održanom u Briselu u avgustu 1891. godine, Prvi maj je i formalno proglašen za Međunarodni praznik rada.
Od samog početka, ovaj praznik zamišljen je kao opšta manifestacija solidarnosti radnika i svih obespravljenih protiv različitih oblika eksploatacije.
U Srbiji je Praznik rada, 1. maj, prvi put obeležen 1893. godine okupljanjima u Beogradu, dok je već naredne, 1894. godine, dobio svečaniji karakter kroz organizovane proslave u Beogradu, Šapcu, Negotinu, Kragujevcu, Požarevcu, Obrenovcu i Bajinoj Bašti.
Prva prvomajska manifestacija u seoskoj sredini u Srbiji održana je 1895. godine u selu Dubona, kod Mladenovca.
Masovnija obeležavanja usledila su od 1903. godine, nakon osnivanja Glavnog radničkog saveza i Srpske socijaldemokratske stranke.
U savremenoj Srbiji, u skladu sa zakonskom regulativom, Međunarodni praznik rada obeležava se kao neradni dan.



