Donja Lokošnica – “crveno selo”

Tradicionalna manifestacija „Dani paprike“, koja se 14 godina zaredom održavala u selu Donja Lokošnica, ove godine je, zbog epidemije virusa korona, izostala. Međutim, ukoliko se ovih dana uputite u ovo selo, imaćete priliku da ugledate prelep prizor: ograde, zidove kuća i objekte ukrašene nizama čuvene sorte paprike, koja, kako kažu meštani, nigde ne uspeva tako dobro kao u ovom selu.

U ataru sela Donja Lokošnica proizvodnja čuvene paprike nizače je tradicija i ponos meštana, a gotovo da nema domaćinstva koje u jesen ne okiti fasadu ovim proizvodom.

Radoslav Mihajlović ima 78 godina, a uzgajanjem ove sorte njegova porodica se bavi generacijama unazad. Od nizače se mlevenjem dobija začin visokog kvaliteta, ali je takođe dobra i za ajvar.

“Posebna je za ajvar, kao i za začin. Mnogo je slatka i u sebi nema vode, pa je 70 do 80 odsto bolja nego klasična ajvarka. Suva je, kad se skuva, ispeče i napravi od nje ajvar, kao melem je.”, tvrdi ovaj proizvođač.

Tradiciju uzgajanja nizače nastavio je i njegov unuk Marko Stojanović. Prema njegovim rečima, mnogi su uzimali seme ove sorte kako bi ga posadili na drugim mestima, ali rezultati nisu bili zadovoljavajući:

“Ova sorta je specifična, zato što se ona jedino rađa u rejonu Donje Lokošnice, oko dva kilometra u prečniku. Nigde drugde ne može da rodi tako dobro kao kod nas, ni po kvalitetu ni po kvantitetu.”

Mlevenu papriku prodaju po ceni od 400 dinara po kilogramu.

“Što bi ove godine trebalo da bude skuplja zbog smanjenog prinosa, moderne bolesti kovid 19, mi imamo smanjenu cenu, potražnju, prinos.”, istakao je Stojanović.

Svi članovi porodice Stojanović ovih dana imaju pune ruke posla. Danju se paprika bere, a po podne niže kako bi se sušila. Godinama ženski članovi ove porodice učestvuju na takmičenju u brzom nizanju paprike i pri tome ostvaruju dobre rezultate.

U selu Donja Lokošnica proizvodnjom takozvane nizače od domaćeg semena na tradicionalan način bavi se oko 300 domaćinstava, a prosečan prinos se kreće oko 30 tona po hektaru.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *