Audio transkripcija
Integracija odraslih osoba sa autizmom u društvo je ključni korak ka inkluziji i boljem kvalitetu života ove kategorije stanovništva. U inostranstvu postoji niz uspešnih primera, koji pokazuju kako uz podršku i prilagođene programe odrasle osobe sa autizmom mogu aktivno doprinositi zajednici.
Poslovnih jedinica namenjenih ovoj kategoriji, poput kafića koji zapošljava osobe sa autizmom, ima i u pojedinim gradovima u Srbiji. Iako postoje pokušaji i tendencije da se i u Leskovcu odrasli osposobe na sličan način, u vidu aktivnosti koje realizuju pojedina udruženja, oni još uvek nisu dovoljni i nisu doveli do osamostaljivanja osoba sa autizmom.
Da je u pitanju oblast kojoj se ne posvećuje dovoljno pažnja u našem društvu, saglasni su i stručnjaci koji rade sa ovom kategorijom. Kako ističu, fokus je u većoj meri stavljen na ranu intervenciju i inkluziju tokom školovanja, a nedovoljno na zapošljavanje.

„Još uvek naše društvo nije toliko fleksibilno za integraciju tih osoba nakon školovanja. Međutim, u Srbiji postoje neki lepi primeri i oni se ogledaju kroz zapošljavanje, odnosno kroz organizovanje nekih poslovnih jedinica, poput kafića, štamparija, koje uključuju osobe sa autizmom. Tu se oni rano angažuju i budu pomoćnici u nekim poslovima, mogu da budu konobari uz asistenciju i slično, tako da su to neki uspešni primeri. Ima ih u Beogradu, Subotici. Mi ovde želimo da to sledimo i da tako nešto krene i u Leskovcu“, ističe Miodrag Nikolić, defektolog.
Dobar primer su i životne zajednice osoba sa autizmom, koje su zaživele u pojedinim zemljama u inostranstvu.
„Podrazumevaju da se njih petoro, šestoro, organizuje u jednom stanu, kući. Imaju svog negovatelja koji brine o njihovom zdravlju i eventualno defektologa, psihologa, koji koordiniše.U inostranstvu situacija je različita, u zavisnosti od zemlje do zemlje, neke zemlje prednjače u tim aktivnostima, neke su iza nas, u zavisnosti od same države, ali ta neka mala poslovna okruženja i te neke male životne zajednice su dobre, jer je poenta što veće osamostaljivanje osoba sa autizmom. Ova deca koja sada pohađaju školu, ona će biti jednog dana odrasli ljudi, tako da moramo da razmišljamo i o budućnosti, a došlo je vreme da i o tome razmišljamo.“
Da bi se osobe sa autizmom u što većoj meri osamostalile, roditelji treba da budu u nekim trenucima kao ko-terapeuti, da te tretmane koji se rade na časovima primenjuju kod kuće.
„Mi kažemo da su roditelji ključni element u razvoju deteta sa autizmom, oni su ti koji provode najviše vremena sa detetom, tako da je vrlo važno da te metode primenjuju i u kućnim uslovima. Roditelji treba da se naoružaju strpljenjem, da slušaju svog defektologa i mi smatramo da su defektolozi ti koji su najupućeniji u razvoj deteta sa autizmom, tako da treba slušati i pratiti šta se radi. Prvo i osnovno je strpljenje, strpljenje i ljubav, da to dete gledaju kao i svako drugo dete, koje traži ljubav i pažnju, ali da ipak primenjuju posebne metode, pristupe, jer je način komunikacije nešto drugačiji kod dece sa autozmom“, poručuje naš sagovornik.
